U 14. stoljeću, nakon smrti ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, tron preuzima njegova maloljetna kći Marija, koja je zajedno sa majkom kraljicom Elizabetom bila zatočena u novigradskoj tvrđavi od 1386. do 1387. godine.
Usmena predaja govori kako je kraljica Elizabeta tijekom zatočeništva vezla zlatnom niti kraljevski plašt, kojeg su kasnije nosili svećenici na misi Polnoćki i za Blagdan Sveta Tri Kralja.
Ovaj kraljevski plašt se danas čuva u novigradskoj župnoj crkvi rođenja Blažene Djevice Marije.
Kraljica Elizabeta rodila je četiri kćeri, dok je njezina najveća želja za muškim potomkom nasljednikom, ostala neispunjena. Upravo iz ovog razloga kraljica naručuje škrinju za pohranu relikvije Sv. Šimuna proroka, koja se danas čuva u istoimenoj crkvi Sv. Šimuna u Zadru.
Njezina kruna, kao jedna od najvećih i najvrjednijih zadarskih umjetnina, čuva se u muzeju Zlata i Srebra (SICU) u Zadru.
Tijekom 15. stoljeća Novigrad je pod mletačkom upravom. Kasnije su, Novigrad i Zadar jedina dva grada van turske uprave, čiji stanovnici nastavljaju živjeti normalnim životom usprkos turskoj vlasti u njihovom okruženju.
Od 1911.g. Novigrad postaje općina koja danas obuhvaća tri naselja: Novigrad, Pridragu i Paljuv.